petak, 15.12.2006.
Smisao ili besmisao!!!
Jebeni kljucevi, gdje su mi jebeni kljucevi??? Ponavljam sve glasnije i glasnije. Sad vec strasno pizdim, pizdim na svijet, pizdim na ljude u njemu, pomalo na Boga, a i na sebe jer mi je zivot kao i soba u neredu. Toliko stvari… sve je po podu, krevetu… stolu… sve sami nered… nigdje jebenog smisla…
Toliko cipela koje nikad nisam obula… pitam se zasto sam ih uopce in the first place kupila… odjeca koju nikad nisam obukla, sminka koju nikad nisam koristila…. knjige koje nikad nisam niti prelistala,cd-ovi koje nikad nisam poslusala!!! Koji sam potrosacki manijak koji mi je kurac bio… koji mi je kurac sad??? Gdje su mi jebeni kljucevi??? Kako ih samo uvjek gubim??? Ako ih nenedem za jednu jebenu sekundu poludit cu... ah evo ih... ipak Boze hvala ti sto mislis na moje mentalno zdravlje. Otkud kljucevi od auta ispod stola. Nemam snage vise razmisljati kako bih trebala povesti racuna o redu ili neredu u ormaru, sobi ili u zivotu na kraju krajeva... sad moram otici... moram pobjeci!
Ulazim u auto, zatvaram vrata i pripaljujem cigaretu... sad se osjecam jos gore, jer gdje cu sad u picku materinu??? Gdje god da odem uvjek cu biti ja. Palim auto i pustam si glazbu, stiscem gas...
Cesta je samo moja... ova noc je samo moja.... dodajem gas, mjenjam brzine i nadam se da mi zadovoljsto nece prekinuti jebena policija ili neki pjesak kojeg bih nedaj boze pokupila... vozim 160 km/h. Sad se vec osjecam puno, puno bolje! Kroz moje tijelo prolazi neka vrsta straha da necu uspjeti pobjeci, a opet i neki strah od smrti i prebrze voznje me koci! Koji jebeni osjecaj, pomisljam sto bi bilo u slucaju... ne, ne nemogu sad misliti o tome, pa valjda mi nije sudbina takva... ili je? Pa ionako mislim da cu svoj zivot okoncati na cesti... nekako imam taj feeling... ali nije jos vrijeme, onaj gore jos nije tako odlucio! Pojacajem glazbu koja me totalno obuzima i tjera da dodam jos malo gasa... jos malo… ne nemoj se plasiti uzivaj u trenutku… Koji osjecaj, koji feeling tako sam mocna, tako brza, a samo sekunda ne paznje poslala bi me u smrt! Gdje bih mogla ici? Gdje bi se mogal odvesti? Gdje ne vlada dosada??? Misli... misli gdje ne vlada dosada??? Misli gdje bi moglo biti zabavno? Sad se vozim vec jedan jebeni sat... i nista mi nije palo na pamet... jedino sto mi pada na pamet je... gdje god krocim nogom zavlada dosada. Hm! Pa to je mozda zato sto od sebe ne mogu pobjeci, pa nisu krivi oni-mislim na ljude, nije kriv ni onaj gore gospodin kriva sam ja! Ja sam kriva za sve! U picku matrerinu, da bar mogu biti ljuta na nekog. Jedino sta mi preostaje da se ljutim na samu sebe, ali cemu? Nisam ja kriva sto je sve ovako? Ili jesam? Ma kad malo bolje razmislim... trudim se... trudila sam se! Ne! Pa mozda je stvar u tome da se trebam prestati trudit??? Ha... sad sam zadovoljna i puna nade! Iskusat cu novi nacin zivljenja zivota... aha ima nade ima nade! Mozda je sad vrijeme da se zaokrenem i vratim kuci... usporavam, stajem i okrecem se... bas me zanima za koliko se ja to stupnjeva okrecem? Za 180 ili 360? Hm... svejedno... ali mi djeluje jako ono fora... okrecem svoj zivot za ... nebitno sad koliko stupnjeva, za nekih x stupnjeva!!! He he he!
Sranje... sranje to nije to... pa valjda sam pola zivota zivjela da se nisam trudila, trudila u opce naravno... i nije bilo dobro! Drugu polovicu sam zivjela da sam se jako trudila i opet ne bi dobro!!! Sad sam opet na pocetku... sad sam opet na jebenom pocetku!!! Super, bas super!!!hm... mozda je stvar u tome da treba pronaci sredinu, aha sredinu... savrsen balans...
Ok! Ok! Sve jasno... pronaci sredinu.. pronaci balans... ma jebote kako pronaci sredinu... gdje je tu sredina??? Bolje da se odvezem kuci! Ovo vise nema smisla, ne mogu vise razmisljati, sad me vec boli mozak! Ako ga uopce i imam naravno...
Hm... kad malo bolje razmislim... najbolje je da vise uopce i ne razmisljam!!!
- 19:37 -
